Copyright© 1995-2013 Vladimir Kreća and Independent Authors
...eto umrije mi oca mi rodjenoga brat mu stariji. Nije jadan ni sto ljheta nakupio. A nije mu ni falilo puno: jedva dvaesosam dana.
Novoupokojenom mi stricu rođenome umnogome (I DALJE) – zavidim. Zavidim mu, brate, jerbo je imao lakšu smrt od života, a tek život mu je i lahk i mio na temeljima folksdojčerskoga imanja (POKLONJENOGA; ali ima ih koji i danas glasno kažu OTETOGA) bio. Svima nama je – iz zavjetrine Državnoga Posla (jest, uz sve one nijive, kuće i dr. od onijeh grdih Šwabsonowa) – držao nastavu o radu, redu i miru te Narodu & Državi.
Svoga jedinoga i rođenoga brata –a mojega mi oca dragoga- se otarasio na prvoj životnoj kriwiny jerbo mu je ona poklonjena šwapska kućerina, njive i dr. bila nekako tijesna za tzv. familijarne aktivnosti.
Vidio sam to imanje i kuću jednoga ljeta šezdeset i krajnje godine i – nikada više.
Kada smo i čuli nešto o „dragom našega tate starijem bratu“ bilo je to o nezamislivim rekordima poljoprivredne proizvodnje: mi smo naše kuruze brali jedan dan popodne i mjerili sepetom, a „dragi nam tate stariji brat“ je svoje kuruze brao specijalnim kombajnom i ono što je ubrao bilo je mjereno tzv. vagonima..; mi smo poneku sezonu bili i bez kolinja za zimu a „dragi nam tate stariji brat“ nije htio da mu kasnojesenje kolinje bude manje od barem desetak „jorkširaca“...
Tako ja DANAS i sa krajnjega zapada Kanade i dalje JASNO pamtim da SVE što smo ikada čuli o „dragom našega tate starijem bratu“ su bili PREHRAMBENO-PROIZVODNI rekordi o kojima ja ni ovdje DANAS ne mogu sanjati. Ne bih mogao mirna srca reći da smo ikad baš gladni bili ALI da mi je VIŠE PUTA ponekad palo na pamet jedna šunka ili deset sepeta kuruza za naše koke „živičarke“, božemoj, jest: nikako mi nije bilo jasno kako nas taj društveno podobni i opako proizvodni gospon NIKADA nije poštedio svih tih njegovih JESTIVIH uspjeha i to UVIJEK u periodima kada smo bili baš „na tanko“ razvučeni...
Ako se već pitate kako za toga uspješnoga poljoprivrednoga proizvođača niste ni slova čuli ONDA ja moram zapisati: taj „dragi nam tate stariji brat“ NIKADA nije radio tamo nekakvu poljoprivredu! On je bio ugledni poreski izvršitelj u ovećoj varoši u okolini onega Sombora.
Čovjek je CIJELI RADNI VIJEK odsjed.., ovaj odradio na tom mjestu. Kada je počeo devedesetih ovaj zadnji rat.., uf.., ovaj on je već imao oko osamdesetak ljeta, bio je u dobroj penziji i – nije imao razloga da se uzbuđuje...
Ovaj „dragi nam tate stariji brat“ se kraljevski prošetao kroz svo sveto SFRJ med i mlijeko a da ja NIKAD nisam čuo NIŠTA o njegovoj moralno-političkoj podobnosti sem da je on „ratno siroče“. Istovremeno njegov jedini i rođeni MLAĐI brat (moj otac) je bio – MARSOVAC, turčev turčin i strašilo za daleke bosanske provincijske udavače...
Skratimo: svi mi o fašizmu trtljamo kroz prizmu Itlerove Njemačke i domaćih kvislinga. Besmisao takve ograničenosti u korjenu melje SVE ono u šta smo mi navodno zakleti i spremni mrijeti.
Čerupaju nas domaći halavci i balavci, a svjetske korporacije i mafija zasjedaju na strategijske vrijednosti za sitne ili nikakve novce...
Ovo je – FAŠIZAM. Suicidalni, razorni, besmisleni FAŠIZAM. Fašizam Zdrava Razuma.
Kokice iz Maksimira kojima očaj situacije ne dozvoljava da u ludilu slobode, demokracije and neovisnosti POMISLE na utakmicu i večeru istovremeno i u jednom danu prskaju davno prolivenu krv sramote po zadnjim ostacima Hrvaskoga Bića i Hrvatske Časti misleći, valjda, kako su zastrašili sve četnikowe do Tokija da im se ne vrate ni u pjanilu, nit u ludilu...
Ovaj čist Fašizam Zdrava Razuma ne kvalificira ni za plakanje: dečki iz Maksimira imaju brutalne provincijske podriguše inducirane očajem i jeftinoćom svojega vlastitoga bivstvovanja: jeftin alkohol, slaba hrana, bez ili nesiguran posao – te onda ritualno & čoporativno kezu zube FAŠISTIČKIM ISPADIMA koji, rečenicu mi ne sjeći!, baš ti i takvi ispadi izravno a bogami i direktno PLJUCKAJU po svim temeljima i uzusima netom krvlju oslobođene Svete Katoličke Crkve, Religije i pripadajućega ponašanja i morala...
Jasno je da mlada hrvatska dječica imaju uzore do (barem) Yasenowtza. Što je za Crkvu dibidus OK jer ne postavlja dovoljno glasno pitanje Smisla...
Ako ste baš navalili „na waservagu“ zakaj ne diram neobrijanu braću tchetnikowe MORAM Vas priupitnuti a da li ste ikada pomislili na psihijatra. Recimo jednog iz Vrlike. Netom je umro. U Beogradu...
Srpski fašizam je gadan, grdan, krvav i srpski, brate moj. Da li je za ovoliko ili onoliko grđi od Rvackoga, Mađarskoga ili Tajlandskoga NE ŽELIM sada mjeriti jer ja najprije sređujem račune sa mojom familijom, mojim šorom i mojom Rvackom UVJEREN da nikada ništa neću riješiti na crtama komparativne fašistologije.
Bijednici koji to upoređuju na svakome koraku su bipolarni paraziti koji proizvode novu ritualnu krv koja će KONAČNO (hvala na KONAČNO, prestanite već jednom!, bar poradi godišnjega) dokazati kako smo mi ČISTI a ovi/oni drugi prljave fašističke svinje...
I, ovdje bi, baš kod svinja, mogli ponovo da zavirimo u SVOJE porodice. Metode i dimenzije suživota mojega oca i njegova mu brata starijega a u okruženju nesvrstane i socijalističke Jugoslavije MENI i danas zorno & neosporno smrdu na sve širine fašizma.
Ima toga i za enciklopediju. Ali – niko neće ni prstom da mrdne: familije nam smrdu, ne znamo sami kako sa sobom i onda kroz puštanje krvi i zazivanje „erojowa“ bjesomučno (NE živimo) već dokazujemo kako smo baš mi ljepši, veći, pametniji.., a popovi nam doslovce yebu i sinčiće i mamice jer su tate presretne ako uopće stignu do kakva posla.
Države, religije i ideologije NEMAJU ŠANSE ako Čovjeka nije. Čovjeka i Čovjekovog. A fašizam priznaje samo SEBE; ni svoju djecu, ni Čovjeka, samo – SEBE.
P.S.
Dragi moj netom upokojeni stric, ja sam preživio i bez Tvoj yorkšir gic...
...komunjerizam je debelo sahranjen, već gotovo frtalj vijeka caruje ponovo otkrivena i ničim izazvana crikva, džamija & religija, demokracija užgala svjetlo slobode od pola do spola i tute zapela na - FAŠIZMU! Bože mili nema novi’ čuda, ima konja, ima mazgi, samo krhka ruUudaaaa...
Kao i vazda prije,
uz najiskrenije pozdrave od Vlade iz Kanade.
GRADSKI & DEMOKRATSKI
...ja sam umro
Dok sam još
Živ bio
I zato
Nisam zažalio
Nisam ni bolio
Čak se
Ni preplašio
NIČEGA
Ja sam umro
Gledajući
Sve boje
Bijesnih prijetnji
I umro sam slušajući
Boje
Što nikom
NIKADA
Doro ne stoje
I umrijeh
Ne režeći
Još manje klečeći
NE BJEŽEĆI
I nije me
Stiglo vrijeme
Nit su mi
Utruhle kosti
Umrijeh
Od radosti
Što me
NIKADA VIŠE
Ni prodati
Ni dati
NIKAKO
NIKOME
Neće moći
NIKO
A kad se smire
I podignu gaće
Neka ih
Neka me tumače
Uz kavu
Čistu havu
Ili nekako
Jerbo je to
Tako
Gradski i demokratski...
...svraćam u lokalnu biblioteku jer će ih uskoru početi zatvarati. Svratite i Vi u svoju, ne dopustite da Vas proguta pijesak i vrijeme bez vremena. Bacite telefon kroz prozor i sjetite se nečega...