sretno!!!!!

eto "strefilo" me - tri operacije, masa krvi, gubitci i promašaji na sve strane, jučera i smrt u bliskoj familiji a ja prikovan za krevet, lijekove, zavoje. Ondak pročitam kako su Srbi najzad i zvanično izbrisali "partizansku ljagu" sa svojega slobodarskog imena:

kad niko drugi nije htio na to niti pomisliti Srpska skupština je odlučila da četnike proglasi samim sobom i drekne cijelom svijetu "u brk" - a ša se bre čudite!? Jest, bili su neki partizani, šaljivdžije, bre, ali mi smo što smo i kvita, čoveče! Kakve belosvetske i internaciJOnalne ideje, sve što Srbinu treba je Ravna Gora i komad leba.

Srbi su u pravu - u njihovoj državi/skupštini, njihovi zakoni! Samo, sada bi trebali šutjeti kad izlaze u "svet beli" i držati se svojih provjerenih standarda, metoda i "veza" na putu u "bolje sutra".

Ne tako davno (jedva da ima sto godina) dva Srbina, braća Tarabići, su predvidjeli vrlo gadno za Srbe i Srbiju. (gotovo) niko od Srba im nije vjerovao. Nakon ove "piruete" srpskog državnog vrha mnogi će zaplakati za "standardima" braće Tarabića - kako je krenulo čak i najzatucanijim nacijama ove planete neće biti teško da sasvim okrenu leđa od svega srpskoga...

Ukoliko Vam se čini da sam bijesan pišući o ovoj travestiji - u pravu ste: ja sam barem trideset zadnjih godina slušao Srbe svih profila sa uvijek istim "pijevom" - "ovo" su nam, bre, podmetnule Ustaše!

Moram dodati - što sam sebi Srbin "smjesti" ne može niti najgrđi Ustaša sanjati!

Kako se drugi svjetski rat i "zvanično" vratio na prostore koje sam prepoznavao NEKAD kao svoje to mi je KONAČNO prestalo biti tužno što se tamo "mlati prazna slama", filozofira na drvo i fućka budućnost vlastite djece tek tako...

Javio se profesor. Zabrinut. Odmah sam mu rekao da životinja ima dvije noge. A ona iskasapljena će raditi čim prođu praznici. Rekao sam mu da imam deluxe štake, SLS DL hodaljicu sa prednjim kotačićima, invalidska kolica sa podizanjem bolesne noge, specijalni nastavak na ćanifnom otvoru da ne padnem dok se pripremam da uradim ono šta je nužno, u kupatilu imam specijalne prostirače, ortopedsku klupu za mrtvace i polumrtvace, noću piškim u specijalnu "patku", a ako me poganja nešto veće moram podići nekoga da me ppropisno upakuje u tu specijalnu ćanifu..., veselje, darling moy čouk!

Sad nije da sva ta plastika i gvožđe dođu zabadava (tzv. osiguranje NE pokriva NIŠTA od tih "igrački") ali kad ti sve to TREBA i NE MOŽEŠ osnovne stvari da učiniš bez toga onda ti brzo dođe da je onima šta su ovoga Božića geknuli ipak "pala" bolja karta. Realno...

Jest, još ne mogu zaboraviti onoga "našega" dilkana što mi je svemu slomljenomu rekel da mu se ovi Božić neću kurčit sa izletima i kupanjima u snijegu!

Ja krebilos misliJO da slavim Božić, da se družim sa ljudima, da radim što bi svaki normalni radio ako bi ga samo zdravlje poslužilo.., jest TURAC!, sve je to "kurčenje" a ne tamo neka božićna proslava...

Daklem, sad bih trebao da Vas pitam a kurčilite se Vi ove sezone. Ma, neću; to mi zvuči toliko intelektualno da to moj mozak ne može shvatiti, a niti stomak mi svariti. Osim toga, u mojemu selu bih dobio debele batine kad bi u božićne dane "lupao Maksima po diviziji"...

Eto, borili smo se za slobodu i demokraciju samo da bi najzad istina izašla na videlo - mi želimo u prvi svetski rat! (Kasnije je bilo težko pobeđivati, a i tražilo se više rada i odgovornosti)...

Mi koji smo otišli (bez obzira da li stvarno otišli ili "otišli" u nekoj režiranoj verijanti) u svet beli uglavnom smo punili burage. A to je izazvalo masovnu potrebu maskiranja praznih glavudža i spontano - a vazda smrdljivo - pražnjenje preopterećenih drobova...

Prije DEVET godina čestitao sam moj prvi "kanadski Božić" čovjeku sa kojim sam na istom brodu proveo bezmalo DECENIJU. Kako nije teško objasniti da ljudi koji žive skupa  na tako malom prostoru tako dugo znaju jedan o drugom gotovo sve što se može znati ONDA je još manje teško shvatiti da su takve okolnosti "napravile" prijatelje od njih...

"Odgovor" na moju čestitku je stigao u formi kratkog pisma: odjebi stoko, podsjećaš me na propalu državu, imaš Srba u familiji a i družiš se sa nekima. Ne želim čuti da postojiš, barem ne za slijedećih 10 godina. A i onda - ko zna...

EmbiGA! Taj čistunac je "zaboravio" da je "domoljubio" švercKOMERC kontra bivše i raspadnute; a kad je osvanulo sunce demokrucije and samostalnosti OMA je zaprdija novim švercerskim džadama u bijeli polusvijet. Gdje je ostao do dana današnjoga. Kako bi oprao savjest što su mu neki susjedi DOISTA otišli u rat, a jedan se čak nije niti vratio, moj gosn švercer odlučuje da postane domoljub na mojoj božićnoj čestitci......

Prije par godina se javio e da mu je pun kufer ovega and onega te zašto ja nebi "starom prikanu" pripomoga da se revalja preko grane pa makar i u ladnu and impotentnu Canadu...

Bisam odgovorio. Čekam Božić 2005. Tada će isteći decenijski moratorij na dijalog...

Uell, sada ste već sigurni da ja nisam imao normalna & ljudska Božića!

Godine, nakon odlaska sa kućnog praga, u početku ne postoje. A onda "u pet minuta", samo se okreneš a ono već prošlo 15, 20, 30...

Barem ja nisam takav materijal da mi je sve to svejedno. Sluga sam naučio biti i mada sam glasan, umilno povijem rep i "kopam" kruh za svoju obitelj na sasvim obične, sluganske načine.

Bez obzira kako neke od tih aktivnosti izgledale sjajno, suština je uvijek ista: ja moram biti dvostruko (ili višestruko) bolji i produktivniji da bih bio donekle plaćen kao domaći čouk.

Zapravo je to - laž! Naime treba doći na poziciju da "upadneš u igru" (čitaj: posao za koji si kvalificiran). U "medjuvremenu" (a to je za mnoge imigrante CIJELI život) razvoziš picu, čistiš sve šta se čistiti dade, razvoziš pakete i nemoćne babe.., popunjavaš prostor ki Bosanci u Sloveniji...

Onda dojde Božić i "tvoja" firma te zovede na božićnu feštu sa žderanjem & lokanjem. Jer, ti si kao važna komponenta, kvrga, faktor a i čimbenik im od tega poduzeća.

Pogledaš pozivnicu a tamo piše luksuzan otel taj i taj, oprostite, za parking se morate pobrinuti sami; fešta počinje u pet, svi Vas sretno isčekujemo and blah, blah...

POgledaš tu pozivnicu, a onda u svoj raspored rada. U sedam moraš očistiti kancelarije na tri sprata, u deset počinješ noćnu  u ulozi portira na prodajnom auto-placu... Svakako bi rado popio koju i vidio kakav je taj luksuzni otel iznutra ALI bez tih osamdesetak dolara (koliko košta ako ne radim te večeri i noći) život počinje da se ljulja. Barem u ovoj fazi.

Onda prodje fešta bez tebe i gotovo noko ODJEDNOM ne želi niti da te vidi. Personalno sam izgubio barem dva posla zbog nedolaska ne božićne opaljotke.

Mislite onda da Božić u pretiloj Kanadi ima ukus mira i čestitosti?

Nije sve crno. Eto da dimnjičari donose čak i sreću! A ovdje je vrijeme istina se poskliznulo do minus 25 u hladu prije koji dan, no je inače pristojno oko minus tanko, snijega tek da se napravi štogod bljuzge i da sve posivi, uskoro će i pun mjesec iznad Kanade...

Draga srca se zahvaljujem svima Vama koji ste se javili u ovo grdo vrijeme za mene. Niti jedna materijalnost ne može čovjeka obradovati i osokoliti koliko obična ljudska riječ ALO, KAKO SI...

Ispred nas je još jedna turbulentna i nepredvidiva godina. No, nema razloga za brigu! SLAVITE od sveg srca!!! Naime, ako ste preživjeli sve ove i onakve godine koje su upravo iza nas ONDA niti sama nuklearna bomba ne može ništa drugo osim da Vas - sprži. A to ne boli. Zbog brzine "procesa"... 

Daklem, zagrlite svijet oko sebe, možda Vam nikad bolje biti neće, veselite se ISKRENO i već ste pobijedili sumnju i sivilo!

Sa svoje strane, uzduž i poprijeko svima (i njizin i našin) ja srcem potpisujem SRETNO!

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave