Uglavnom smo - kao i prethodnih osam godina "nanišanili" vikend u
Watertonu. Subota 23. maja nije osvanula kooperativno. Nije više bilo
snijega ali je kišilo novembarski...
Nedjelja nas je dočekala na pravom pravcatom grudvanju iznad onega
jezera gdje je Janica "slalomirala" prje neku godinu. Snijega je bilo
"za izvoz" (i na druge planete, ne samo lokalno) ali temperature nisu
bile grko ispod nule. Najzad sam učinio i ovdje nešto na snijegu, a ne
samo da ga gledam s one strane prozora...
Već
u sedam naveče bili smo doma, a oko devet duboko u snu...
Ondak sam se probudio u utorak i bio pozvan na neki "tradicionalni"
dernek/festival jorgovana.
E,
to me nasmijalo! Ali sam se strpio i obećao da ću doć. A nije da nije
bilo razloga za smijeh. Ipak, hvala na pitanju, priznajem - pametan
čovjek na mom mjestu i u tom trenutku bi se - rasplakao.
Naime, istina da je kraj maja, gotovo se sve još bijeli, a čovac me
poziva na festival jorgovana. Okolo teško da i lista ima...
Ipak se nisam nasmijao njemu "u brk".
Ali
se jesam smijao kasnije. Od srca. Pa ko tu koga? Ubjedjuje.
Ondak je došla nova subota i nije bilo snijega. Odemo na tu adresu a ono
- bomba! Cijela ulica prepuna svijeta, ansambli, grupe, pjevanja,
igranja, brzopotezni štandovi za ovo i ono. Masu cvijeća, također.
Gotovo da sam pomislio na one masovne fešte na Donau Inselu...
Čak
su našli i neke navijače Tampa Bay-a pa su ih javno osudili na vješanje.
Kojo je obavljeno po svim propisima divljoga zapada.
Ipak, krvi nije bilo. Humoristi jedni!
Fešta me gotovo oborila s nogu. Da, to je onaj stari dobri ukus jevrope
i disalo se punim plućima. Auta se nisu mogla vidjeti nigdje osim na
parkingu. I to je "zakačilo" i moju masnu guzu - naime nakon vječnosti
sjedenja proveo sam gotovo cijeli dan hodajući.
Ne
morate pitati - slijedeći dan sam slatko and glatko - prespavao.
A
kad sam se probudio na kalemdaru je pisalo June!
Opet mi se delićivizira: Ma, ljudi moji, je li to moguće!?
Em
je još ladnjikavo, dobro snijega nema, tek je doista počelo zelenjeti i
vi meni JUNE.
A
zašto ne April!?
Vidim nikoga ne zanimaju moje kulemdarije, pa se okrenem mojoj tastaturi
i zapišem svoju odluku - nećete vi mene više muvati - vaše JUNE je za
mene maj i kvit!
Sad
kad je stvar jasna idemo malo na izlet. Po rasporedu za MAJ.
Ako
Vas zanima šta drugoga ima nova evo da Vam kažem kako sam primjetio da
je onaj veseljak od uvoznika slobode and demokracije instalirao Iračana
Iračanima.
Nisam gledo niti jednu utakmicu, ali vidim da mladi nogometaši nisu
preveselo igrali na jevropskome nogometaškomu summitu.
Drago mi primjetiti da hrvatske farmaceutičke kuće uskoro počinju izvoz
za Ameriku. Kažu godišnje i do 350 milijuna dolara. Lijepo. Žao mi samo
što niko ne objasni koliko je to smiješan i skup kolačić monstruoznog
američkog farmaceutičkog tržišta koje prihvata "novajlije" ISKLJUČIVO po
svojim uvjetima...
Nisam se smijao Martini Navratilovoj koja i sa pedeset (umalo) oće
igrati na Wimbledonu.
A
još uvijek ne vjerujem da tamo (vjerujem) neće više biti Ivaniševića.
Njega za to pretežno boli - lakat.
Konačno, nafta je probila 42 dolara po barelu. Sloboda and demokracija
po receptu Džordža Buša daju konkretne rezultate. I nije ovo nikakva
prijetnja. Čak ni objašnjenje. Ma koga briga šta je to!? Uostalom zar
nije Marija Antoaneta lijepo rekla - za koji kurac će vam nafta,
kompjutori ionako ljepše izgledaju*.
Dodao bih - jest da su morebitno ljepši, ali su i ljigaviji i
smrdljiviji...
*(Ispričavam se gorepomenutoj šinjorini Antoaneti ako
sam "omašio" u prijevodu/tumačenju njenoga originalnog izrijeka - nisam
bio na satovima afganistanskog jezika, a vrancuski tek počinjem
učiti...)
Uell, kao i vazda
prije,
sasvim lično & internetično
iz
Kanade od Vašega Vlade.
