Ovako smo izgledali do aprila 2013

Copyright© 1995-2020 Vladimir Kreća and Independent Authors

Home

Zakonski uvjeti korištenja ove stranice

HomeHomeZa većinu OVO rade - drugi...

…u dragom mi Krawogradu ima Društvo mrtvih za koje sam doznao SASVIM SLUČAJNO tražeći MOJU ULAZNICU za MOJU smrt nakon UŽASNOG ljeta 2016. Posjetivši Jevropu nakon gotovo 3 decenije ja sam se radošću predškolskog djeteta vratio u MOJU beskonačnu preriju podno Stjenovitih planina. Moj Turčin Đoni je već bio star i umoran ali ISTINSKI sretan kada me vidio. Rekao sam mu da idemo na Pacifik i da ćemo cijelo vrijeme gledati u nebo. Pogledao me toplo onim prelijepim okicama Radosti i Istine. Amin, stari moj, amin…

KRAJ MOJIH ISPOVJEDI

Piše: Ja-Pa-Ja, a ko bi drugi


*****


IBRO LINK


Sve je rečeno:

(Ja nisam u nadležnosti Vašega sela, a ni u mojemu ME niko NE ŠLJIVI, tako da bar ekologija ne pati. Garant!)

**************


…imam još bezbroj riječi i barem STOTINU BEZBROJA zamisli za puste enciklopedije JOŠ RIJEČI

ali

NAUČIO SAM

Čim otvorim gubicu, čim udahnem, BOLNO SMETAM; a još kad se desi da nešto zapišem ljudi okolo Planete padaju od bola, gađenja i nevjerice da je nekom crvu tamo uopće dopušten pristup olovci i papiru..

Recimo da onaj prvi IZRAVNI NOKAUT 1978. (ćiriliCinizam od: knockout) definitivno nisam shvatio.

A odveo me u neprežaljenih 14 dana vojne psihijatrijske bolnice, pa onda kratkim sudovnim procesom do SAMO 244 dana prave pravcate - ROBIJE.

Onima koji ZATVOR vide ekološkim i ružičastim očalama ISKRENO nemam šta reći.

Ja sam PROMIŠLJAJUĆI -svaki dan zadnjih 45 ljeta- POKUŠAVAO sebi pojasniti štogoda, bivajući u procesu glasan i piskarav. Ako ništa drugo JA TO OKONČAVAM. DANAS I ZAUVJEK.

Najkraće & najbrže:

Kad smo već kod Istine: moj Turčin (Anatolijski ovčar) Đoni NIKADA slova izustio nije, a vazda je govorio, NAJVAŽNIJE - rekao VIŠE no ja i zamisliti mogu. Ako ste već požurili da zaključite kako je on tako moćno PAMETNIJI od mene, naprijed, ne zamjeram Vam: tako je presudno važno na prvom koraku odlučiti/PRESUDITI  ko je pametniji?

Istovremeno, nije li i zdravo mudro MALKICE sačekati dok se ulazna prašina ne slegne i VIDLJIVOST postane iskoristiva da SEBE ne ponizimo prebrzim zaključivanjem/PRESUĐIVANJEM? Ovo NE PITAM za mojega susjeda.


Udišem ZAHVALNOST i onda ZAHVALNO Bogu prepustim ono duše što mi je ostalo jer NASTOJIM kognitivno i intelektualno POTISNUTI iz najmanje pomisli: vrijeme je odlaska i ja imam Nebeski Dar da sam sebi križ na brdo ponesem. A sve to BEZ publike, krvi i patetike.

Umjesto (i)racionalnih preklapanja ja zapisujem da nije bilo jeftino i pisati i disati načinom i začinom VLADIMIR Kreća. Jok da se žalim, a prozivati NIKOGA NEĆU: ne dozvoljavam da Zadnju Riječ zapišu neki ljigavi apologetičari koji ne znaju ni paštetu u lokalnoj samoposluzi ukrasti…

NAPAD, KIDISANJE na gotovo svako zapisano slovo, a na svaku izrečenu riječ NESHVATLJIVO&NEPRIHVATLJIVO prevelika gomila dodatnih izmišljotina, trača i „tumačenja“…

IMPRESIONIRA kako su i mladi i stari, i muški i ženski, i njizni i naši, i obrazovani i najgluplji, VAZDA i ODMAH ZNALI kako iz Moja Riječ SMETA, SMRDI, IRITIRA, IZAZIVA novi SUKOB, destrukciju, dekonstrukciju, DEMOLICIJU.., A TO JESAMO POČETAK „aktivnosti i reakcija“ u vrlo ozbiljnom periodu od 45 godina mojega pisanja i govorenja…

Ne mogu Vam dodijeliti nekakve formalne nagrade, ali Vam SVOJIM Zadnjim Slovom ukazujem da je SVAKI NAPAD SAKRIVANJE VLASTITOGA OČAJA SA KOJIM SE i NE ZNAMO, A JOŠ MANJE USUĐUJEMO SUOČITI.


I to je taj „momenat“ kada „Pedro MORA“ gorjeti…


I to je taj MOMENAT kada VAŠ život postaje MIZERIJA koju nikada nećete znati iznijeti do kraja već ćete u OČAJU PATITI kada vam postane jasno da se OVAJ PUT iz bolnice nećete vratiti. Nikada…


TAJ strah i OČAJ ne mogu u riječi, ali USAMLJENOST umiranja sve to „zamota“ u nepodnošljivu hormonalnu „supu“ IZNUTRA betonirajući bol u bezbol i strah u histeriju…

Ne, ja čak i ove detalje „skraćujem“ jer moje intimno poznavanje svega toga NIJE tu da pokaže IKAKVU superiornost, ne dao Bog osvetničku retoriku na, recimo, crti „prije – kasnije“ jer, DEFINITIVNO, svi ćemo izbjeći sve, poneki i nemoguće ALI običnu smrt NIKO OD NAS NEĆE „ISPUSTITI“ iz svojega -pazi vraga- ŽIVOTOPISA…

SVIMA SU NAM DANI ODBROJANI, a vi se sa tim uopće ne morate složiti, pa čak o tome niti razmišljati. Kako vam drago. Ovih dana je KAO nekakav rat i neki grdi derani 'oće naše dobre derane pobiti i takoTO.

Javno laganje SVIH NAŠIH JAVNIH GLAVONJA nikada nije bilo primitivnije, brutalnije i samoživije. Ja nemam djecu, a BOLI ME kad pomislim koliko je djece okolo. I unuka…

No, sad već zadirem u kognitivne potencijale, pa ću skratiti.

ODLAZIM DEFINITIVNO i ovo su ZADNJA SLOVA IKADA na ovoj stranici: VladimirKreca.com je egzistirao nekih tridesetak ljeta. Nakon masivnog ORIGINALNOG materijala i solidnog tima Originalnih Pojedinaca ja se ne želim (po)žaliti na MENI NESHVATLJIVE patnje, boli pa onda KONZEKVENTNO (valjda) primitivne i prizemne napade i diskvalifikacije UGLAVNOM od ljudi koje nikada uživo niti čuo, još manje vidio jesam…


HVALA napadačima i pljuvačima jer su mi UVIJEK bili opomena da je LAHKO šestopera BUZDOVANA potegnuti, ALI da NAJVEĆI DIO SVEGA TOGA U ŽIVOTU NE SAMO NEĆEMO RAZUMJETI, VOĆ BLAGE VEZE NEĆEMO IMATI DA TO „NEŠTO“ UOPĆE MOŽE i POSTOJATI…

Crtežom rečeno: triput mjeri, MOŽDA ni sjeći neće biti potrebno! Još manje – nužno.

HVALA civililizacijo: ako niste primjetili ZAPISUJEM ovi ratovi mi KAŽU da ne lupetam, već da se buzdovana faćam. Poradi slobode i demokracije!?!

Vidiš, ja NISAM Mr. Bajadera i Bogu se molim da NE ŽIVIM tako predugo kako bih u očaju vlastite starosti i straha od smrti SVOJE!, gurnuo CIJELU PLANETU pod „crveni gumbić“ MAZGINA GAMBITA…


Ja imam ISTINSKU PRIVILEGIJU da budem leš na vrijeme sa najvećim zločinom ukradene paštete u Hofferu za vrijeme pregladnih a tako prelijepih studentskih mi vremena.

Da, prije više od 40 ljeta sam bio u vojnom komunističkom ZATVORU, a još i danas me histerični „zaštitnici“ slobode i demokracije prozivaju na komunizam, mada NITI KANDIDAT nisam nikad bio.

I ti „ljudi“ su OZBILJNI,uspješni, VAŽNI, a ja sam TAMO NEKAKVO BRBLJALO/PISKARALO.

KOJU LAKOĆU MOJEM ODLASKU „Bogu na Istinu“ TO DARUJE!!!!!


Istinski sam ZAHVALAN Nebesima što sam ODŽIVIO Život na MOJ način, a svaku patnju, napad i bol smatram NAJMOĆNIJIM UČITELJEM. Ne, to NIJE znanje, kao što nije niti pravo: to je STANJE Božijeg Dara koje se ne da riječima opisati, nikakvim zlatom (s)kupiti, a VRIJEDI više i od samog života: VIDIŠ LAFE, SAM SEBI PIŠEM EPITAFE. Bez suza i bez ruža. Čak me više (manje) ne boli ni - guza…

P.S.

Raj NIJE za kraj – to je tek POČETAK…


Kao i vazda prije,

                        uz najiskrenije pozdrave,

                                                                             od Vlade iz Kanade

NASLOVNE PRIČE, arhiva

YC00A* VK001* VK002* VK003* VK004*

06.17*

08.17*  09.17*

 

10.17*

11.17*

11.17*

 12.17*

02.18*

03.18*

 04.18*

05.18*

07.18*

09.18*

10.18*

03.19*

06.20* 07.20*

09.20*

02.21*

08.21*

12.21*

Zbirka staroga i objavljenoga

Poslušajte šta radimo i ovdje:

ZBOGOM VladimirKreca.com