…u dragom mi Krawogradu ima Društvo mrtvih za koje sam doznao SASVIM SLUČAJNO tražeći MOJU ULAZNICU za MOJU smrt nakon UŽASNOG ljeta 2016. Posjetivši Jevropu nakon gotovo 3 decenije ja sam se radošću predškolskog djeteta vratio u MOJU beskonačnu preriju podno Stjenovitih planina. Moj Turčin Đoni je već bio star i umoran ali ISTINSKI sretan kada me vidio. Rekao sam mu da idemo na Pacifik i da ćemo cijelo vrijeme gledati u nebo. Pogledao me toplo onim prelijepim okicama Radosti i Istine. Amin, stari moj, amin…
Piše: Ja-Pa-Ja, a ko bi drugi
*****
Sve je rečeno:
(Ja nisam u nadležnosti Vašega sela, a ni u mojemu ME niko NE ŠLJIVI, tako da bar ekologija ne pati. Garant!)
**************
…imam još bezbroj riječi i barem STOTINU BEZBROJA zamisli za puste enciklopedije JOŠ RIJEČI
ali
NAUČIO SAM
Čim otvorim gubicu, čim udahnem, BOLNO SMETAM; a još kad se desi da nešto zapišem ljudi okolo Planete padaju od bola, gađenja i nevjerice da je nekom crvu tamo uopće dopušten pristup olovci i papiru..
Recimo da onaj prvi IZRAVNI NOKAUT 1978. (ćiriliCinizam od: knockout) definitivno nisam shvatio.
A odveo me u neprežaljenih 14 dana vojne psihijatrijske bolnice, pa onda kratkim sudovnim procesom do SAMO 244 dana prave pravcate - ROBIJE.
Onima koji ZATVOR vide ekološkim i ružičastim očalama ISKRENO nemam šta reći.
Ja sam PROMIŠLJAJUĆI -svaki dan zadnjih 45 ljeta- POKUŠAVAO sebi pojasniti štogoda, bivajući u procesu glasan i piskarav. Ako ništa drugo JA TO OKONČAVAM. DANAS I ZAUVJEK.
Najkraće & najbrže:
Kad smo već kod Istine: moj Turčin (Anatolijski ovčar) Đoni NIKADA slova izustio nije, a vazda je govorio, NAJVAŽNIJE - rekao VIŠE no ja i zamisliti mogu. Ako ste već požurili da zaključite kako je on tako moćno PAMETNIJI od mene, naprijed, ne zamjeram Vam: tako je presudno važno na prvom koraku odlučiti/PRESUDITI ko je pametniji?
Istovremeno, nije li i zdravo mudro MALKICE sačekati dok se ulazna prašina ne slegne i VIDLJIVOST postane iskoristiva da SEBE ne ponizimo prebrzim zaključivanjem/PRESUĐIVANJEM? Ovo NE PITAM za mojega susjeda.
Udišem ZAHVALNOST i onda ZAHVALNO Bogu prepustim ono duše što mi je ostalo jer NASTOJIM kognitivno i intelektualno POTISNUTI iz najmanje pomisli: vrijeme je odlaska i ja imam Nebeski Dar da sam sebi križ na brdo ponesem. A sve to BEZ publike, krvi i patetike.
Umjesto (i)racionalnih preklapanja ja zapisujem da nije bilo jeftino i pisati i disati načinom i začinom VLADIMIR Kreća. Jok da se žalim, a prozivati NIKOGA NEĆU: ne dozvoljavam da Zadnju Riječ zapišu neki ljigavi apologetičari koji ne znaju ni paštetu u lokalnoj samoposluzi ukrasti…
NAPAD, KIDISANJE na gotovo svako zapisano slovo, a na svaku izrečenu riječ NESHVATLJIVO&NEPRIHVATLJIVO prevelika gomila dodatnih izmišljotina, trača i „tumačenja“…
IMPRESIONIRA kako su i mladi i stari, i muški i ženski, i njizni i naši, i obrazovani i najgluplji, VAZDA i ODMAH ZNALI kako iz Moja Riječ SMETA, SMRDI, IRITIRA, IZAZIVA novi SUKOB, destrukciju, dekonstrukciju, DEMOLICIJU.., A TO JESAMO POČETAK „aktivnosti i reakcija“ u vrlo ozbiljnom periodu od 45 godina mojega pisanja i govorenja…
Ne mogu Vam dodijeliti nekakve formalne nagrade, ali Vam SVOJIM Zadnjim Slovom ukazujem da je SVAKI NAPAD SAKRIVANJE VLASTITOGA OČAJA SA KOJIM SE i NE ZNAMO, A JOŠ MANJE USUĐUJEMO SUOČITI.
I to je taj „momenat“ kada „Pedro MORA“ gorjeti…
I to je taj MOMENAT kada VAŠ život postaje MIZERIJA koju nikada nećete znati iznijeti do kraja već ćete u OČAJU PATITI kada vam postane jasno da se OVAJ PUT iz bolnice nećete vratiti. Nikada…
TAJ strah i OČAJ ne mogu u riječi, ali USAMLJENOST umiranja sve to „zamota“ u nepodnošljivu hormonalnu „supu“ IZNUTRA betonirajući bol u bezbol i strah u histeriju…
Ne, ja čak i ove detalje „skraćujem“ jer moje intimno poznavanje svega toga NIJE tu da pokaže IKAKVU superiornost, ne dao Bog osvetničku retoriku na, recimo, crti „prije – kasnije“ jer, DEFINITIVNO, svi ćemo izbjeći sve, poneki i nemoguće ALI običnu smrt NIKO OD NAS NEĆE „ISPUSTITI“ iz svojega -pazi vraga- ŽIVOTOPISA…
SVIMA SU NAM DANI ODBROJANI, a vi se sa tim uopće ne morate složiti, pa čak o tome niti razmišljati. Kako vam drago. Ovih dana je KAO nekakav rat i neki grdi derani 'oće naše dobre derane pobiti i takoTO.
Javno laganje SVIH NAŠIH JAVNIH GLAVONJA nikada nije bilo primitivnije, brutalnije i samoživije. Ja nemam djecu, a BOLI ME kad pomislim koliko je djece okolo. I unuka…
No, sad već zadirem u kognitivne potencijale, pa ću skratiti.
ODLAZIM DEFINITIVNO i ovo su ZADNJA SLOVA IKADA na ovoj stranici: VladimirKreca.com je egzistirao nekih tridesetak ljeta. Nakon masivnog ORIGINALNOG materijala i solidnog tima Originalnih Pojedinaca ja se ne želim (po)žaliti na MENI NESHVATLJIVE patnje, boli pa onda KONZEKVENTNO (valjda) primitivne i prizemne napade i diskvalifikacije UGLAVNOM od ljudi koje nikada uživo niti čuo, još manje vidio jesam…
HVALA napadačima i pljuvačima jer su mi UVIJEK bili opomena da je LAHKO šestopera BUZDOVANA potegnuti, ALI da NAJVEĆI DIO SVEGA TOGA U ŽIVOTU NE SAMO NEĆEMO RAZUMJETI, VOĆ BLAGE VEZE NEĆEMO IMATI DA TO „NEŠTO“ UOPĆE MOŽE i POSTOJATI…
Crtežom rečeno: triput mjeri, MOŽDA ni sjeći neće biti potrebno! Još manje – nužno.
HVALA civililizacijo: ako niste primjetili ZAPISUJEM ovi ratovi mi KAŽU da ne lupetam, već da se buzdovana faćam. Poradi slobode i demokracije!?!
Vidiš, ja NISAM Mr. Bajadera i Bogu se molim da NE ŽIVIM tako predugo kako bih u očaju vlastite starosti i straha od smrti SVOJE!, gurnuo CIJELU PLANETU pod „crveni gumbić“ MAZGINA GAMBITA…
Ja imam ISTINSKU PRIVILEGIJU da budem leš na vrijeme sa najvećim zločinom ukradene paštete u Hofferu za vrijeme pregladnih a tako prelijepih studentskih mi vremena.
Da, prije više od 40 ljeta sam bio u vojnom komunističkom ZATVORU, a još i danas me histerični „zaštitnici“ slobode i demokracije prozivaju na komunizam, mada NITI KANDIDAT nisam nikad bio.
I ti „ljudi“ su OZBILJNI,uspješni, VAŽNI, a ja sam TAMO NEKAKVO BRBLJALO/PISKARALO.
KOJU LAKOĆU MOJEM ODLASKU „Bogu na Istinu“ TO DARUJE!!!!!
Istinski sam ZAHVALAN Nebesima što sam ODŽIVIO Život na MOJ način, a svaku patnju, napad i bol smatram NAJMOĆNIJIM UČITELJEM. Ne, to NIJE znanje, kao što nije niti pravo: to je STANJE Božijeg Dara koje se ne da riječima opisati, nikakvim zlatom (s)kupiti, a VRIJEDI više i od samog života: VIDIŠ LAFE, SAM SEBI PIŠEM EPITAFE. Bez suza i bez ruža. Čak me više (manje) ne boli ni - guza…
P.S.
Raj NIJE za kraj – to je tek POČETAK…
Kao i vazda prije,
uz najiskrenije pozdrave,
od Vlade iz Kanade
NASLOVNE PRIČE, arhiva |
|||
YC00A* VK001* VK002* VK003* VK004*
|
|||
Poslušajte šta radimo i ovdje: