Zbirka staroga i objavljenoga  

Ovako smo izgledali do aprila 2013

Copyright© 1995-2016 Vladimir Kreća and Independent Authors

Zakonski uvjeti korištenja ove stranice

HELENA, stotinu dana kasnije

...kažu mi da je vide, ali i bez toga ja znam da nije otišla: nas nije držala samo Ljubav i samo Život pa nas tako nije lako rastaviti. Ona je meni govorila o kozmosu i Jinu i Jangu i ja sam se smijao jer mi je to bilo onako slatko, ona je govorila jednom Ljubav spontana, istinska i prava je zauvjek iskorak u Božansko i svaka daljna riječ prosto smeta jer nema šta reći. Nema šta više reći…







Kad kolumni nejma više

Ljeto 2016 vu Jevropi


…svratio sam vu Jevropu ovega lita SILOM prilika i vidio sam svašta.

Hrana je sasvim sigurno propala na neke grane koje nisu ni za epsku poeziju.

U prometu sam očekivao puno, puno više lošega, pa čak i napasnoga.

Bogu hvala, masno su me baš svi demantirali.

Bosanksa policija me “pomuzla”, sa srpskom sam se slikao, a hrvatska policija me pomilovala kao majka Tereza!

Istinski.

Ni ovo nisam očekivao!

Gradovi na mojemu putu su me doveli i do njemačke policije. Uhvatili su me negdje okolo Minhena i umalo da padnem: onda sam rekel kako sam tu zadnji put vozio prije 26 godina i da me na 126 Km/h niko nebi ni primjetio, a kamo li kažnjavao za prebrzu vožnju. Eto, ako mi ne vjeruju, ponudio sam i pasoš kao dokaz. Odmah su me pustili! Danke Deutsche Polizei!

Sreća u prometu me napustila ispred vlastite kuće u Bosanskom Novom: tu su me “ukovali” čim sam stao. Navodno krivo parkiranje. Ne samo da su skupo naplatili već su počeli objašnjavati “svjetske standarde”!!!

Nisam zašutio. Zanijemio sam!

Kada su me konačno pustili sakrio sam se i poljubio moj kanadski pasoš. I danas mi je to najslađi poljubac ovoga tek prošloga ljeta. U Jevropi.

Najkraće & najbrže:naprijed

...lagao bih da ne priznam kako sam se NADAO da će neko od naše rodbine i prijatelja primjetiti današnji dan. Ljudi su izgleda preokupirani vlastitim životima prepunim nužnosti i vremena za nekakva sjećanja više nema tek tako. To ne mora značiti da je išta zaboravljeno! Istovremeno moja PRAZNINA je i bolna i velika, teško mjerljiva u bilo kojem smislu ALI podižem se i pišem jer sam joj obećao da ću ovaj naš roman ZAVRŠITI čim se skupim.

Svijet bez Helene ipak KAO da postoji: baš sve je isto kao prije i jedino Đoni i ja njuškamo svako jutro na poznatim mjestima. Za sada bez rezultata. Dan nastavljamo gotovo po starom i onda se pogledamo u neko vrijeme i složimo da je vrijeme za večeru…

Otkrivam svete krpice na mjestima koja nikad nisam primjećivao, otkrivam zapise koji me iznova vole i sokole, otkrivam da sam tek počeo otkrivati jer Helena nije samo BILA već je i OSTALA veća od Života!

Istina je da sam ja zadnjih 26 ljeta “stenjao” pod grijehovima svoje naivnosti da su ljudi Ljudi te da će oni sami odabrati bolji put, eventualno. Helena je bila monumentalni pragmatik: ona mi je rekla da je takav pristup ljudima unaprijed promašaj nekih 100%, a sve ostalo su spekulacije. Kaže kad nekoga trebaš onda provjeriš imaš li dovoljno za platiti i time je baš sve objašnjeno/riješeno. Kasnije prepustiš knjiŽOVnicima, političarima i drvenim filozofima da skrpaju svoju priču i nariču kako oni hoće jer kad voz prođe, zašto se zamarati zabranama, nepravdama, nervozama, pa čak i tamo nekakvim ispravkama…

Zvuči i danas nekako okrutno ALI da sam na vrijeme primjenio to “okrutno” naš život bi sigurno plovio mirnijim morima.

Danas u vremenu razdraganih ustaša i četnika više nije svetogrđe hvaliti se time. Ja sam za roditelje moje najdraže Helene oduvjek bio svjetska četnička centrala. Oni su oko mene posijali nekoliko zadriglih ljigavaca koji su me i nas uhodili nevjerojatnim decenijama! Iz dana u dan!! Ta apsurdna i sasvim privatna “istraga” je bila ciljana da nas dvoje (Helenu i mene) drži podalje od njih u svim životnim okolnostima jer oni se nisu plašili za svoj politički i nacionalni ugled koliko im je bilo važno da na površinu ne ispliva slika njihova roditeljstva…

Izmišljati tako grubo gotovo tri decenije je puno više od zagušljiva apsurda: to je besmisleni zločin kontra Čovjeka i Čovjekovog! To je najbrutalnije bezbožništvo mada su oni voljeli pjevušiti okolo kako su pobožni i tomu slično…

Ipak, gotovo tri decenije nisu jedan jedini put ili jedan jedini dan posustali i/li odustali od podmuklih i besmislenih insinuacija, napada, njuškanja, provjera i sl. metoda “spašavanja interesa obitelji svoje”…

Helena mi je BAŠ SVE TO rekla precizno več prvoga dana našega poznanstva!!! Ja kao balkenjički mUŠkonja do zadnjeg dana nisam vjerovao 2% od toga sve dok mi Helenin sprovod ovdje u Kalgariju nisu umalo minirali militantni doušnici Heleninih roditelja!!! Oni inače rado cmizdre o novcima koje NIKADA i u NIKAKVIM količinama nisu došle od njih ka nama. Oni su jedva nekih desetak ljeta ucjenjivali Helenu kako će je “razbaštiniti” ako Helena ne učini ovo ili ono (hajte pogodite iz 5 milijuna puta šta je OVO, a šta ONO!). Ja MORAM priznati da sam takvim besmislenim i nepoštenim ponašanjem više puta bio isprovociran i van kontrole ALI Helena je bila ta koja je efektivno ohladila sve moje tehnike “odgovora” na takvo ponašanje njenih roditelja.

Danas, mada me to sve skupo koštalo i doista bilo razorno, ja sam ISTINSKI ponosan i na Helenu i na sebe što NISMO uzvratili nijednu gadost, ucjenu i diskvalifikaciju! Ja sam prije mjesec dana skupio snage i napisao im personalno kratko pismo u kojem sam zamolio da barem akcije “antičetničkih izvida” suspendiraju jer im je kćer preselila na Ahiret, a ja sam zadnjih mi skoro šezdeset ljeta uzdržan od svakojakog političkog i ratničkog djelovanja tako da nekakva opasnost od mene ziher & garantirano čak niti ne postoji. Iskreno sam se zahvalio što su na svijet donijeli Helenu koja je zadnjih 26 ljeta bila apsolutna kraljica mojega univerzuma ali i izuzetna osoba kojoj su se divili i naši i njihovi, a iza nje je trag uvijek mirisao čovještvom, karakterom i ljubavlju. Da ne spominjem koliko je bila lijepa!

Nisu mi slova odgovorili. Jasno: ja za njih nisam postojao svih tih netom protutnjalih 26 godina, otkud mi onda pravo da se SAD propinjem na crvljive mi noge!?! Pošteno govoreći NISAM ja siguran da su oni to pismo i otvoriti htjeli, MENI je trebala nekakva tačka tOčke sa koje ću započeti ostatak mi vlastitog života.

Baš sam išao da se gledam u vlastite oči: dobro mi je, vjerujem da sam izašao iz “četničkog samara” i da me više niko&niTko NIKADA neće tako temeljito i iznutra i iz vana degradirati, špijunirati, sabotirati i glasine okolo servirati.

RODIO SAM SE! Opet! HVALA, Velika Helena!

Sramota me i zapisati i javno priznati ALI puno i nekontrolirano sam plakao i cmizdrio okolo zadnjih stotinjak dana. Na više mjesta sam se izvinjavao za takvu mi personalnu “djelatnost”. DANAS zapisujem da me JEST sramota što sam se BILO KOME, BILO GDJE i BILO KAD izvinjavao za moje suze! Shvatite, nisam imao treninga i ovo mi se dogodilo ZAISTA. Ovo nije (na žalost!) bio nikakav film, ovo je sve STVARNO…

Drago mi je što ću danas ovo objaviti i već sutra biti u našem veganskome restoranu. Zbirka “Helena K. – Osmjeh u vječnosti” i roman “Cancer Karma” su već na samome završetku. To je Helena htjela i tome se radovala. Ja veće radosti nemam no da to podarim javnosti! Stotinu dana jest prošlo, ali NAŠE vrijeme tek dolazi! Hvala Vam što ste sa nama!


Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

od Vlade iz Kanade.